Dijalog psihoterapije je upravo dijalog promjene jer pretpostavlja dijeljenje ideja i osjećaja koji u tom procesu dobivaju nova značenja. Pri tome mislim i na oslobađajući osjećaj kada smo uronjeni u dijalog, kada nas osoba s kojom razgovaramo razumije i prepoznaje naše potencijale koji su možda u nekom trenutku zaklonjeni i od nas samih. Psihoterapeut ima odgovornost za taj dijaloški proces i za stvaranje nove slike s kojom će osoba nastaviti svoj život.

Kada dođete kod psihoterapeuta, psihoterapeut ima odgovornost prepoznati vaše resurse i kretati se zajedno s vama koliko je to potrebno. Ponekad je dovoljan samo jedan razgovor, a ponekad je potrebno duže vrijeme u kojem svojim ritmom i intenzitetom ostvarujete ishode koji su za vas značajni i važni. Svaka osoba ima svoju originalnu priču i svoj jedinstveni način doživljavanja svijeta, tako da je i vrijeme u kojem zajednički tragamo za rješenjima isključivo individualno. Pitanje koje ponekad osobe koje se obraćaju psihoterapeutu imaju je o tome koliko traje psihoterapija i koliko je dana, tjedana ili mjeseci dovoljno za završetak psihoterapije. Ovo je pitanje neodgovorivo, barem u vremenskim dimenzijama. Kada osjećate da ste uspjeli ostvariti neke ili sve ishode koje ste zamislili, onda je psihoterapijski dijalog završen. Ali ga je moguće nastaviti u bilo kojem budućem trenutku.

Mislim da nije jednostavno imati osjećaj zatvorenosti i odvojenosti od ljudi, ili izgubljenosti u vlastitim životima. Posao je psihoterapeuta ponovno vratiti ljudima nadu i možda izgubljeni osjećaj sreće i prepoznavanja ljepote života. Psihoterapeut je poput ogledala, ali ne onoga koji nemilosrdno povećava sve nedostatke ili probleme već osvjetljava sve ono što je kod osobe lijepo, snažno i vrijedno.